Svoju snagu prepoznat ćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću

Potaknuta događajima i ljudima iz vlastitog života, ovog puta odlučila sam pisati vam o samoći. Većini samoća izgleda kao najveći smak svijeta, što može biti u potpunosti točno ukoliko se ne znate nositi sa njom. Moja perspektiva samoće je, u najmanju ruku, drugačija. U današnjem svijetu društvenih mreža poprilično je teško u bilo kojem trenutku biti u potpunosti sam. Uvijek postoji taj neki joker zovi kada nastupi samoća. No, trebamo li svaki puta nazivati tog našeg jokera ili nam je potrebno nešto sasvim drugo?

Smatram kako nam je samoća, kao i sve u ovom životu, dana kako bi rasli. Ne može čovjek u potpunosti rasti i učiti ako nije sam. Ili ako ne zna biti sam. Samoću gledam kao dar. Gledam ju kao mir i kao način na koji probavljamo ovaj svijet. Dosada sam najveće i najvažnije zaključke i promjene donijela u samoći. Ponekad je dobro biti sam sa sobom, slušati i promatrati samo sebe te u danom momentu pažnju skretati na nas same.

Rodili smo se sami, umrijet ćemo isto tako, a plaši nas biti sam u životu. Onog trena kada shvatimo da svoj život živimo sami i da su svi ostali ovdje samo da ga uljepšaju i upotpune, shvatit ćemo kako je samoća zapravo odlična i kako bi svatko od nas ponekad trebao biti sam. Samoća i usamljenost su dvije potpuno različite stvari. Iz vlastitog iskustva vidim koliko sam se puta osjećala usamljeno među mnoštvom ljudi, a koliko mi se puta dogodilo da sam apsolutno ispunjena sama sa sobom u svoja četiri zida. Odtad rađe biram biti sama, nego u ‘lošem’ društvu. Vjerujem da samoćom vježbamo svoju snagu i neovisnost te kako nam ona jedino može pomoći da rastemo. Isto tako, vjerujem da mi je samoća došla uvijek baš onda kada mi je bila najpotrebnija i da bez nje u tom trenutku ne bih izašla iz određenih situacija na dobar i kvalitetan način.

“Svoju snagu prepoznat ćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.” – Miroslav Antić

Samoća se ne izdržava, ona se cijeni. Kada ju naučimo cijeniti shvatiti ćemo njenu važnost.

U samoći rastemo i gradimo sebe, kako bi kasnije, tako ‘veliki’, kročili u svijet i svoju veličinu podijelili sa drugima.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s