“Το αιρούμενον φύγειν αφίεμεν, το δεμή αιρούμενον αγανεφιέμεθα.”

Uzimam svoju malu bilježnicu i tražim prvi prazni list papira. Pomno razmišljam o čemu danas pisati. Sad ću ja nešto smislit na silu, mo’š mislit… A tada mi u oko upada “prazan list”.

Jeste li se ikada osjećali kao da ste jedan prazan list, na kojega treba ispisati neke stvari, ukrasiti ga riječima?

Ja svoj današnji list odlučujem ukrasiti parolom koja mi je postala životni moto. Toliko rezonira samnom da će mi ostati utisnuta tu negdje, vjerovatno do kraja života.                         Govori o onome što mi ljudi ne znamo naučiti i zapamtiti. Govori o slobodi, o otpuštanju i o pravom načinu za apsolutno sve. Jedna čudna i pomalo (ne)obična zagonetka u kojoj sam ja pronašla  svoje dublje značenje i na kraju se okrunila njome, a u prijevodu glasi : ” Što uhvatimo, odbacimo. Što ne uhvatimo, zadržimo.” Inače je starogrčka zagonetka sa polutragičnom pričom jednog (naravno) velikog grka.. (Možete googlati Homer’s riddle – Fisherman’s riddle) Ali ja ću ovdje ipak o svom značenju…

Znate ono kad se u životu grčevito uhvatite za nešto i onda kao da vam odjednom sklizne kroz prste? Poanta je da to nešto niste toliko čvrsto zgrabili, to nešto ne bi imalo potrebu išuljati se van iz vašeg života. Kada bi ljudi barem probali živjeti po principu te rečenice. Nikada ne bi bili “povrijeđeni” od strane drugih, jer nitko nikada nikoga ne bi smatrao svojim vlasništvom. Jer, istina je, ja tebe ne posjedujem jer ti nisi stvar. A čak i stvari znaju nestati ako se grčevito primiš za njih…

Moram priznati, meni je trebalo dugo vremena da počnem prihvaćati tu činjenicu. Možda jer mi je trebalo dugo vremena da počnem upravljati vlastitim Egom, a ne on samnom. Jer želja za posjedovanjem i Ego su prijatelji… Danas, kada više nikoga ne gledam mojim i kada se više ne osjećam ničija nego svoja, shvaćam da  “moja” rečenica zaista ima smisla u svemu ; u ljubavi, prijateljstvu, odnosu prema novcu… svemu.

S druge strane, vidim ju i kao svojevrsni ljudski inat i neku grešku u odnosima. Uvijek imamo i držimo u sebi one koje nemamo.  Obrnuto isto vrijedi. U mom slučaju zaista je znalo biti tako… Ali, tu se želim vratiti na moju prvotnu poantu parole;                                               Ne trebamo se truditi imati nešto, jer je najvjerojatnije da će biti bolje i imati ćemo ga više ako ga nemamo odn. ako ga ni ne pokušavamo “imati”. 

Untitled-1

Oglasi