Eliksir is turning international…

preuzmi

A friend gave me an idea few days ago and I decided to listen to her. Starting now.

I created “Intraletters” section where I will post my ENGLISH-written posts. So, unfortunately I won’t be translating the old ones in english because they really wouldn’t make any sence… Instead, I will post some interesting posts about Croatia&Europe and write about things that you haven’t had the chance to learn about.

Intraletters will be a bit of a SOCIAL section, meanwhile I will keep writing in Croatian too,  you can find those posts in “Leteća slova” or translated: Flying letters.

 

Untitled-1

 

Oglasi

Znate koji je Eliksir, Eliksir Sreće?

Ovo ime potezalo se na mojih prijašnjih nekoliko blogova, od kojih niti jedan nije uspio zaživiti u mojoj glavi toliko koliko je ovaj.

Eliksir –  1. sredstvo koje je, po vjerovanju alkemičarâ, moglo kovine pretvoriti u zlato

  1. magični lijek za produženje života.

No, što je zapravo Eliksir sreće?

Jednom davno kada sam pomno smišljala ime, svoj internetski identitet (kao što to rade i svi ostali „blogeri“) pao mi je napamet eliksir. Mislim da sam tada bila u Harry Potter fazi. No, ostao je Eliksir. Možda zato što se iz HP faze jednostavno ne izlazi, ikada. A možda zato jer sam izabrala pravo ime.

Koji je Eliksir sreće u ovdašnjem životu?

Zamislite si jednu stvar na svijetu, ali SAMO JEDNU. Bez koje ne biste mogli funkcionirati. Tu stvar ćemo nazvati Eliksirom sreće. Napitkom koji nas dovodi do sreće, sve pretvara u sreću. Nemojte ovo doslovno shvatiti, pokušavam banalizirati kako bih vam približila svoju teoriju…

Danas sam pila kavu na uobičajenom mjestu sa kolegicom. Trebalo mi je začuđujuće mnogo vremena, iako sam prva shvatila, da zaključim da je nestalo struje. Stolovi su se ispraznili, sunce je prodiralo u polumračan kafić i muzika više nije svirala. Znate zašto sam spoznala nestanak struje? Jer sam osjetila mir. Mir i tišinu. I odjednom vanjski mir proizvede onaj unutarnji. Poželiš zapravo biti na mjestu gdje jesi. MIR proizvede SREĆU. Stoga je Moj Eliksir Sreće zapravo MIR. Zato sam odlučila svoj blog pretvoriti u uporište mira i pronalaženja odgovora za neke, odlučila sam ga učiniti Eliksirom Sreće.

Mir kao Eliksir

  Ne bi li bilo lijepo ponekad nositi okolo sa sobom u bočici jednu dozu mira?  Zapravo to možemo i učiniti, ako sebe pretvorimo u bočicu i jednostavno odlučimo po svijetu uvijek šetati sa dozom mira u sebi. Svaki mir je dobar mir, pa čak i onaj koji izaziva sretni nemir. Zapamtite, sretniji smo kada smo u miru, nego kada smo u pravu. Barem bi tako trebalo biti… 

Koji je tvoj eliksir sreće?

Untitled-1

Pismo njemu

Ulovim se ponekad da razmišljam, zamišljam, umišljam. Da je ponekad glava puna misli koje ne idu van. Da meditiram, izgovaram mantre, radim seanse da misli nestanu, a one ostanu. Dogodi se ponekad da mi na um padne ona “što bi bilo kad bi bilo”. Dogodi se da prolazim ulicom koja miriše na sjećanja. Ulovim se da osjećam osjećaje iz sjećanja. Prolazim putevima da bi se prisjetila nečega. Ponekad sebe, ponovno, namjerno, vrtim u krug. Ali, onda, u jednom trenu, zastanem. Shvatim da ne gledam stvari ni život istim očima. Pa malo mantram, meditiram, seansiram o toj misli. Pa mi dođe napamet zahvalnost, dođe mi da kažem I’ll love you till the end of the world… Pa možda i hoću, duša je takva, srce je takvo. Ali zahvalim još jednom, shvatim da nam je sve dano na određeni period u životu i s nekim razlogom. Shvatim da je riječ slučajnost ovdje suvišna. U život privučemo uvijek ono sa čime dijelimo vibraciju. Dočim jedno od nas dvoje malo pomjeri svoju u različitom smjeru, više ne dijelimo istu realnost niti isti život.  Pismo njemu, je zapravo pismo samoj sebi. Meni. Njoj. Njemu. Svima. Što bi bilo kad bi bilo? Znate što? Jedno veliko NIŠTA.  Da sam u nekim situacijama i trenucima postupila drugačije, ne bih naučila neke stvari koje sada znam. A sada znam da sam radila najbolje što sam znala i mogla, da sam iz svake situacije proizvela točno ono što sam u tom trenu imala u sebi. I onda se ponovno vratim na početak, ne da žalim, ne da plačem, da zahvalim. Tebi, meni, sebi, njemu, nama. Na trenucima sreće, trenucima mira i nemira, na iskustvu. Ja ga nosim kao dio sebe, tebe nosim kao dio sebe. Jer svaku priču moramo znati negdje duboko sačuvati. Ne da ostanemo zarobljeni u prošlosti, nego da se u vremenima nemira, sjetimo da smo to već jednom naučili i da smo već spoznali mir toga nemira. Svaka naša priča je posebna, svaka zauzima određeno mjesto u srcu i svaka jednako teži, ali na svoj jedinstveni način. Zato više ne tražim neke u drugima i ne pričam iste priče. Očekujem da ono koliko uistinu dajem, toliko i dobivam. I mogu samo zahvaliti na ljudima u svom životu, pa i na tebi, jer ste jednom, nekada možda i davno, bili ogledalo onoga što ja uistinu jesam. Mir. Osjećam mir. Jer to je ono što uistinu trebam i osjećati. “Tijek događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.” (Ivo Andrić)

Untitled-1