Sve što se mora, J***NO je teško…

Činiti nešto zato što se mora. U mom životu nikad nisu postojale takve stvari, koje ja moram. Nisu postojale jer sam odbijala morati nešto. Kroz srednju školu učenje i dolasci su bili ono što sam odbijala, jer sam morala. Kroz svoju prijašnju okolinu ukalupljenost je bila ono što se mora i što sam odbijala.

Tko god kaže da se svi tvoji problemi nalaze u tebi, smatram da smo mi zrcalo problema koji se odvijaju oko nas. Mi ih samo manifestiramo na vlastiti način. I tako sam ja Crikvenicu zamijenila za Zagreb, i onu staru sebe za bolju sebe. Činiti nešto što se mora. Zašto bi se uopće nešto moralo? Tko je zapravo odlučio da se baš TO mora? Mora se ili u školu, crkvu, džamiju. Mora  se ručati tad i tad, mora se… J*** ti to mora se. Ne mora se. Mora se umrijeti. Čak se ni živjeti ne mora. Moranje je sindrom.

Zadnji puta kada mi je netko rekao da nešto moram pretvorila sam se u ratobornog boxera koji želi izgristi nečiju glavu. Ne volim što ljudi moraju, i misle da moraju, jer ne moraju. Volim slobodu više od ičega. A to želim i tebi. Nemoj morati biti najsavršeniji/ja, nemoj morati popuniti tatine cipele, nemoj morati biti nešto što nisi. Nemoj. Netko te voli baš takvog kakav jesi, onog koji ne mora. Jer što se mora, J***NO je teško.

I daj koji put, kaži ne na ono što se mora. Izuj cipele, skini čarape, skači bos po snijegu. Al učini to jer se ne mora. Učini to jer se tebi tako prohtijelo. Učini to za sebe. Jer sve što se mora, zapravo baš i nije fora.

Untitled-1

Oglasi

Ono kad ti Ego tripuje.

U trenutku pisanja posta je*** me ego.

Najjednostavnije rečeno Ego je slika sebe koju imamo u vlastitom umu. Zamislite koliko nam to mora biti dragocjeno kada sve ostalo odlučimo podrediti upravo ovom “šarmantnom” gospodinu. Stvar je zapravo da on tebi, meni, njima nije šarmantan kao što je šarmantan sam sebi.

Našla sam se u dvojbi, evo, prije sekundu i pol. Morala sam zakoračiti prva bez ega. Je li me ego sprječavao da učinim tu stvar jer ga je bilo strah da napravi korak prvi ili mu je sama činjenica da bi mogao biti odbijen bila toliko nevjerovatna da nije htio riskirati. Ili ego meni samoj ne dozvoljava da ja to sad napravim jer ako napravim, a taj netko to nije napravio za mene, ispada da sam glupa, jadna, to tako neide. Uglavnom, nisam napravila što sam nakanila, a moram priznati nakana je bila i više nego savršena. Ona vrsta nakane koja će obasjati drugu osobu, stavit joj smajl na lice i možda neko određeno vrijeme ne skinuti.

Zaključak današnje dileme, vezane uz ego je, da sam odbila objasjati sebe, drugoga, i cijelu situaciju radi Ega. Ili samo lažem samu sebe da sam to napravila zbog ega, da mi ego ne da, a zapravo znam da ta osoba nije bila ona prava za osvjetljivanje. Ali kako je uopće moguće osvjetliti krivu osobu kada je svaki čin osvjetljavanja sam po sebi kreacija, divan je. Zar ne?
Pogodi me taj gospodin u baš neko ne pravo vrijeme, kada se najviše nadam da ga ne bude, on odluči biti najprisutniji.

Ego. We’re all equally fucked up.

Untitled-1